DONIRAJ
ANALIZE
AKTIVNOSTI
MULTIMEDIJA
O NAMA
Interaktivna mapa
Mega Menu Link
Account options
My AccountMy OrdersSupport
Connect with us

Analize

Naš istraživački tim kroz objavljene analize pruža objektivne informacije u cilju boljeg razumevanja globalne, regionalne i nacionalne bezbednosti.

Amerike Azija, Australija i Okeanija Bliski istok i afrika Evropa Naoružanje i vojna oprema Articles in English

Aktivnosti

Naš istraživački tim kroz objavljene analize pruža objektivne informacije u cilju boljeg razumevanja globalne, regionalne i nacionalne bezbednosti.

Publikacije Projekti Vesti

Multimedija

Naš istraživački tim kroz objavljene analize pruža objektivne informacije u cilju boljeg razumevanja globalne, regionalne i nacionalne bezbednosti.

Reportaže Galerija Podkast (u izradi)

O nama

Tim istraživača i saradnika okupljenih u organizaciji fokus svojih aktivnosti usmerava na istraživanje, praćenje i analizu različitih aspekata bezbednosti sa kojima se suočava savremeno društvo.

O CeGIT Naš tim U medijima Statut Kontakt

Aktivnosti

Naša vizija je savremeno, stabilno, sigurno i bezbedno društvo.

Analize

Naš istraživački tim kroz objavljene analize pruža objektivne informacije u cilju boljeg razumevanja globalne, regionalne i nacionalne bezbednosti.

Multimedija

Video i foto materijal sa događaja koje pratimo.

O nama

Tim istraživača i saradnika okupljenih u organizaciji fokus svojih aktivnosti usmerava na istraživanje, praćenje i analizu različitih aspekata bezbednosti sa kojima se suočava savremeno društvo.
Idi nazad

Radikalni islamizam kao faktor destabilizacije u Nigeriji

Kada je krajem novembra meseca prošle godine odjeknula vest o napadu kriminalnih bandi na džamiju u nigerijskoj državi Zamfari, prilikom koga je tokom molitve ubijeno pet, a oteto više od trideset vernika, svetska javnost ponovo je usmerila pažnju na dešavanja u ovoj afričkoj zemlji. Nedugo zatim u istom regionu u gradu Kankari, u susednoj nigerijskoj državi Katsini, oteto je iz školskih klupa više od 340 dečaka. Iako je prvobitno odgovornost za otmicu preuzela teroristička organizacija Boko Haram, ubrzo se ispostavilo da i iza ovog događaja stoje lokalne bande, usko povezane sa radikalnim grupama. Dva događaja koja su se desila u razmaku od svega par nedelja, najbolje opisuju bezbednosnu situaciju u Nigeriji i postavljaju pitanje da li i u kojoj meri povezanost kriminalnih grupa i radikalni islamizam predstavljaju faktor ugrožavanja bezbednosti u ovom delu sveta.

S obzirom na geostrateški položaj kampova u šumi Rugu, kriminalnim bandama je olakšano bekstvo u okolne nigerijske države Katsinu, Kadunu i Niger čime je naizgled umanjena mogućnost za povezivanje ovih grupa sa terorističkom organizacijom Boko Haram. Budući na relativnu geografsku bliskost ova dva napada ideološka indiferentnost kriminalnih bandi je jedini potencijalni pokazatelj da ove bande nisu u direktnoj vezi sa Boko Haramom. Sa druge strane, velika je bojazan među pripadnicima međunarodne krizne grupe od mogućeg povezivanja oružanih bandi sa grupama kao što je Islamska država u provinciji Zapadne Afrike (ISWAP).

Predkolonijalizam i uspon radikalnog islama

Predkolonijalna istorija Nigerije i način na koji je došlo do njene integracije u globalni kapitalistički svet pod britanskom kolonijalnom vlašću, bitno su odredili obrazac i razvoj geopolitičkog i verskog uticaja. Kao posledica takvog razvoja došlo je do stvaranja jednog poprilično heterogenog društva duboko podeljenog po verskoj osnovi. Naime, severne delove Nigerije čini stanovništvo pretežno muslimanske veroispovesti, dok je u južnim delovima većinsko stanovništvo hrišćanske veroispovesti sa manjom muslimanskom grupom. Koren muslimanskog identiteta u Nigeriji potiče od sufijskog bratstva Kadirije i Tidžanije, a pre svega je rezultat istorijske uloge Kanem-Borno i Sokoto halifata u širenju islama. S druge strane, salafistička učenja (pokret u okviru sunitskog islama) bliska ovom regionu zasnivala su se na odbacivanju zapadnih vrednosti postavši glavno sredstvo borbe protiv kolonijalnog uticaja Velike Britanije i na taj način omogućivši pogodno tlo za uspon i razvoj radikalnog islama.

Nigerija nije usamljeni primer ovakvih dešavanja u postkolonijalnom periodu. Nakon povlačenja velikih sila koje su kontrolisale region, došlo je do eskalacije brojnih sukoba kao što je to bio slučaj sa Sudanom, Sijerom Leone, Mjanmarom i ostalim državama trećeg sveta koje su bile pod njihovom kontrolom. Razjedinjeno stanovništvo, slabo razvijena ekonomija, egzistencijalni problemi, velika stopa nezaposlenosti, siromaštvo i glad omogućili su pogodan teren za radikalizaciju kako sukoba među stanovništvom, tako i mnogih verskih pokreta.

 

Oblasti u Nigeriji u kojima je teroristička organizacija Boko Haram najaktivnija (foto: Britannica)

Prvi pokret sa verskom pozadinom u Nigeriji osnovan je 2002. godine, u severoistočnoj državi Borno u glavnom gradu Majduguriju. Muhamed Jusuf kao vođa ovog pokreta ideološki je bio protiv „vesternizacije” za koju je smatrao da negativno utiče na islamske vrednosti smatrajući je glavnim krivcem za ogromnu korupciju u Nigeriji koja je dovela do velike diferencijacije između bogatih i siromašnih. Međutim, ne treba izostaviti ni ogroman uticaj Saudijske Arabije u podsticanju radikalnog islamizma u Nigeriji s obzirom na Jusufovo obrazovanje s posebnim akcentom na salafističko učenje koje je stekao tamo.

Njegove česte posete Saudijskoj Arabiji nakon osnivanja organizacije Boko Haram samo su potvrdile povezanost svih verskih radikalnih grupa sa uticajem koji ova država na Arabijskom poluostrvu ima na globalni muslimanski svet. Glavna poruka radikalnog islama, bilo na Bliskom Istoku, u Severnoj Africi ili u Nigeriji je uvek ista: pobuna i napadi protiv vlade kako bi se uspostavila Islamska država. Međutim, glavna razlika među ovim radikalnim grupama nije u ideologiji već u samoj taktici.

Ekspanzija terorizma u Nigeriji

Prvi direktan izazov sa kojim su se suočile vlasti u Nigeriji bila je mala grupa ljudi koja se povukla iz Majdugurija u Kanamu 2003. godine proglasivši sebe "nigerijskim talibanima". Lokacija koju su izabrali bila je geostrateški važna zbog svoje udaljenosti od samog epicentra dešavanja kao i moguće defanzive u slučaju napada. Kanama kamp u kome su se sakrivali pripadnici ove grupe koja će kasnije postati poznatija pod nazivom "Ljudi posvećeni širenju učenja Proroka i džihada", odnosno Boko Harama (u doslovnom prevodu "Zapadno obrazovanje je grešno"), bio je dobro pošumljen i smešten između dve reke u blizini granice sa Nigerom.

Kako je njihov uticaj vremenom počeo da jača, došlo je i do evolucije organizacije kroz nekoliko faza razvoja. Prva faza poznatija kao "Kanama faza" trajala je od 2003. do 2005. i odnosila se na sam početak razvoja radikalne islamističke organizacije Boko Haram kada je militantna džihadistička grupa ratovala protiv nigerijske države, ali nije uspela da ostvari zavidan uspeh što je rezultiralo žrtvama na obe strane.

Sledeća faza odnosila se na pokušaj islamizacije stanovništa nakon Kanama fijaska pozivajući ljude da prihvate islam pa je zbog toga nazvana "Davah faza". Konačno, 2009. godine počinje treća faza Boko Harama, ubistvom njihovog lidera od strane nigerijske bezbednosne agencije kada se zapravo i poprilično menja taktika terorističkih napada ove grupe. Može se reći da je 2009. godina bila prekratnica u samoj evoluciji Boko Harama jer je nakon te godine došlo do njene sve veće radikalizacije i militarizacije kao i zvaničnog prelaza iz islamske u terorističku organizaciju.

Boko Haram je hrišćane i muslimane koji ne dele njihova verovanja smatrao neprijateljima i samim tim od njih stvorio potencijalne mete svojih napada. Prema podacima na osnovu nekih istraživanja, Boko Haram je između 2010. i 2012. godine napao najmanje 18 hrišćanskih crkava i ubio gotovo 142 pripadnika ove veroispovesti što je kako se čini bio sistematski plan nasilja i zastrašivanja ove verske grupe. Međutim, ne treba izostaviti ni drugu stranu medalje budući da određene hrišćanske grupacije napadaju crkve krijući se iza delovanja Boko Harama pogotovo u religijski diferenciranim regionima kako bi na taj način poravnale račune zbog unutarverskih sporova.

Pripadnici terorističke organizacije Boko Haram (foto: vanguardngr.com)

Na osnovu uvida u rezultate istraga i prethodne zločine koji su izvršeni od strane Boko Haram organizacije, stiče se utisak da se žrtve biraju oprezno: kada su u pitanju hrišćani, tu nema nikakve razlike i žrtva može biti bilo ko, ali kada su u pitanju muslimani, na meti su samo oni koji ne dele njihova učenja. Crkve napadaju nedeljom kako bi došlo do najvećeg mogućeg broja žrtava dajući time hrišćanima ultimatum da što pre napuste sever zemlje čime bi došlo do fizičke segregacije društva i potencijalnog secesionizma. Ali i pored religijske ose sukoba u ovom regionu, primetna je i borba protiv vlasti zbog same ideološke orijentacije koja za cilj ima uspostavljanje halifata. U prilog tome svedoče podaci o napadima ove terorističke organizacije na policijske stanice koje simbolizuju izvršnu granu vlasti, na zatvore kako bi oslobodili svoje pripadnike kao i škole koje predstavljaju izvor zapadnog obrazovanja.

Nova taktika: Šekauov geostrateški uticaj u regionu Zapadne Afrike

Kao jedan od najlojalnijih pripadnika ove terorističke organizacije, Abubakar Šekau vođen svojim čvrstim uverenjima, nakon Jusufove smrti postao je novi vođa Boko Harama. Zahvaljujući svojim vezama i obrazovanju koje je tokom godina stekao bio je u mogućnosti da regrutuje vojnike iz Čada, Malija i Centralnoafričke republike čime bi uspostavio široku mrežu delovanja svoje organizacije. Tokom početnih godina svog uticaja tražio je podršku od grupa povezanih sa Al Kaidom u Sahelu kao što je to bila Al Kaida u islamskom Magrebu (AQIM) kako bi se osvetio za smrt svojih članova.

Tokom njegove vladavine, Boko Haram je delovao u okvirima salafističkih učenja koja su bila za vraćanje tradicionalnim vrednostima, a koje se odnosilo na odbacivanje zapadnih vrednosti, demokratskih načela i kritiku zvaničnih vlasti u Nigeriji. Šekau je uspeo da poveća vojne resurse Boko Harama zahvaljujući brojnim otmicama osiguranih civila, traženjem otkupa za taoce kao i raznim drugim aktima nasilja. Pored ovoga, nigerijske bezbednosne agencije smatraju da ogroman priliv novca stiže upravo iz AQIM.

Pored novca, naoružanje ove terorističke organizacije obuhvata ogromnu količinu oružja kao što su ručni raketni bacači sovjetske prozivodnje (RPG-7), mitraljezi, automatske i poluautomatske puške, protivavionsko oružje i veliki broj oklopnih i Tojota Hiluks vozila zaplenjenih u akcijama protiv nigerijske vlasti tokom 2014. godine. U prilog činjenici da je ova teroristička organizacija potencijalno u neposrednom odnosu sa vlastima svedoče i spekulacije nigerijskih obaveštajnih službi da se Šekau, u akciji 2009. kada je ubijen Jusuf, izvukao zahvaljujući saradnji sa policijom i vojskom. Međutim, s obzirom na prirodu ovog odnosa, nema puno zvaničnih podataka i direktnih veza Boko Harama sa nigerijskom vojskom.

 

Budući da je ova organizacija osnovana kao prvobitno nenasilna zajednica čiji je glavni cilj bio pročišćenje i uspostavljanje islama na samom severu zemlje, iznenađuje činjenica da se u roku od samo nekoliko godina ona pretvorila u jednu ekstremno nasilnu terorističku grupu. Analizirajući sam istorijski tok od nastanka pa do današnjih dana može se zaključiti da je ona od islamske evoluirala u terorističku organizaciju koja ima za cilj uspotavljanje islamske države. Zbog njene sve veće radikalizacije, došlo je i do operacija nigerijskih vojnih snaga radi njenog suzbijanja što je na kraju rezultiralo pomenutim ubistvom lidera Boko Harama. Međutim, paralelno sa operacijama snaga bezbednosti, došlo je i do porasta broja terorističkih akata ove organizacije, naročito nakon ubistva lidera. No, ta činjenica ne treba da iznenađuje imajući u vidu osvetničku prirodu ovog pokreta.

Još jedna od specifičnosti ove organizacije ogleda se i kroz otmicu preko 200 devojčica pretežno hrišćanske veroispovesti u Čiboku, u nigerijskoj državi Borno, kao i najavama Šekaua o njihovom porobljavanju i prisilnom udavanju. Prema njihovom religijskom tumačenju i tradicionalnim uverenjima, žene ne bi trebalo da se obrazuju već da se udaju, pa je ovakav događaj pokrenuo brojna nerešena pitanja o statusu i ulozi žena u modernom svetu.

Skup u Lagosu za spašavanje otetih nigerijskih devojaka (foto: United Nations Photo on VisualHunt)

 

S obzirom na islamska učenja i uverenja o tradicionalnoj ulozi žene, ne iznenađuje činjenica da su one u islamskim zemljama i dalje u drugom planu. Osim toga, još uvek je primetno da je njihov položaj u velikoj meri marginalizovan što posebno dolazi do izražaja u slabije razvijenim regionima širom sveta. U prilog toj činjenici svedoče i podaci da pripadnici Boko Harama regrutuju žene u svoje redove i da njih koriste kao bombaše samoubice kako bi izvršavali terorističke akte. Kao razlog navodi se jeftin način sprovođenja tog akta i manja verovatnoća da će neko od izvršnih organa posumnjati na ženu. Prema nekim istraživanjima, procentualno je jako mali broj žena koje se koriste u ove svrhe među terorističkim organizacijama, svega nekih 15%.

 

Može se reći da je ova organizacija tokom 2014. i 2015. godine bila na svom vrhuncu zbog regija koje je obuhvatala, broja izvršenih terorističkih napada kao i uticaja koji je imala u Kamerunu, Čadu i Nigeru. Budući na već pomenuti geostrateški položaj, na severoistoku Nigerije, ni ove države nisu bile pošteđene. Napad na kamerunsku vojnu bazu u Kolofati, napad u pograničnom regionu jezera Čad kao i masakr civila u prekograničnom napadu na selo u Nigeru, dali su ovoj terorističkoj organizaciji i međunarodni karakter. Spletom okolnosti, potvrda za tezu o međunarodnom karakteru ogleda se i na primeru teškog mitraljeza domaće proizvodnje Zastava M02 "Kojot". Ovo naoružanje nalazi se u redovima kamerunske vojske, ali su u ruke islamista dospeli 2014. godine kada su prešli granicu u severnoj provinciji Kameruna.

Međutim, već 2016. dolazi do slabljenja uticaja ove terorističke grupe kao i samog raskola na njenom vrhu. Glavni razlog za to bilo je Šekauovo neprihvatanje novog lidera Abu Musab el Barnavija imenovanog od strane Islamske države. To je za posledicu imalo stvaranje dve frakcije u okviru ove terorističke organizacije i njenog dodatnog slabljenja. Ono što je u ogromnoj meri okarakterisalo ovaj period delovanja Boko Harama jeste rast i bombaša samoubica među decom što je izazvalo oštru osudu UNICEF, a u suprotnosti je i sa Ženevskom konvencijom o pravima deteta (Protokol o učešću dece u oružanim sukobima). Već 2019. godine, Boko Haram potvrđuje svoj međunarodni uticaj preuzimajući odgovornost za napad u Koutougou na severu Burkine Faso u kojem je prema nekim navodima ubijeno 24 vojnika što je u ovoj zemlji bio najgori teroristički napad ikada zabeležen.

Da li je moguće stati na put radikalnom islamu u Nigeriji

S obzirom na trenutnu situaciju pandemije virusa COVID-19, svetski mediji su fokus svojih interesovanja preusmerili na rešavanje ovog problema dok su teroristički napadi ostali u senci aktuelnih dešavanja. Teroristički akti dodatno pogoršavaju stanje u slabije razvijenim zemljama kojima je ovakva pandemija već dovoljan izazov. Prema poslednjim dešavanjima s kraja novembra ove godine, pripadnici Boko Haram izvršili su napade na desetine farmera u severoistočnom delu Nigerije, a kako je već spomenuto, mesec dana kasnije preuzeli su odgovornost i za otmicu 340 dečaka u severozapadnom delu zemlje.

Osim terorizma Nigerija se suočava i sa velikim problemom gladi i siromaštva (foto: EU Civil Protection and Humanitarian Aid on VisualHunt)

U deceniji delovanja ove militantne grupe, prema saopštenju Kancelarije UN za koordinaciju humanitarnih pitanja, ubijeno je oko 30 hiljada ljudi, dok je skoro 3 miliona njih proterano sa svojih ognjišta. Ideja o etnički homogenoj državi stvar je daleke prošlosti i gotovo da je nemoguće uspostaviti homogeno muslimansko društvo u jednoj ovako siromašnoj afričkoj državi zbog potencijalne intervencije velikih sila kako u suzbijanju radikalnog islama, tako i u održavanju mira i stabilnosti u tom regionu. U cilju suzbijanja njenog dejstva uključeni su brojni međunarodni akteri SAD, snage Afričke unije, kao i pomoć iz Francuske, Velike Britanije, UN, Kine i Kolumbije. Imajući u vidu slabo razvijenu i opremljenu nigerijsku vojsku, ovakva pomoć svetskih činilaca je neophodna kako bi ona uopšte bila sposobna da pruži otpor teroristima.

 

Primetno je takođe da međunarodni subjekti nisu preduzeli mnogo kako bi suzbili delovanje pomenute terorističke organizacije čime se postavlja pitanje zašto je to tako. Potencijalni odgovor bi mogao biti u nedovoljno posvećenoj spoljnoj politici glavnih međunarodnih aktera prema zemljama trećeg sveta koja se odnosi ne samo na borbu protiv terorizma već i na borbu protiv gladi i siromaštva. Države trećeg sveta su kroz vekove za nama bile predmet eksploatacije, marginalizacije i zanemarivanja i kao takve ostale na niskom stepenu razvoja. S druge strane, odgovor možda leži i u nedovoljnim međunarodnim vojnim kapacitetima kao i nedovoljnoj spremnosti za borbu u nepoznatom regionu kao što je Kanama kamp. Međutim, ne treba izostaviti iz vida nedovoljan stepen razvijenosti nigerijskih zvaničnih institucija kojima bi prisustvo velikih sila zapravo išlo u prilog jer bi ono omogućilo garant stabilnosti i mira u tom regionu.

Nizak dohodak i siromaštvo kao neki od faktora nestabilnosti u ovom regionu potencijalno bi mogli predstavljati opasnost po zvaničnu Abudžu zbog mogućih tendencija nigerijskih trupa da u nedostatku finansijskih sredstava prodaju svoje naoružanje pripadnicima Boko Harama. Takav scenario bi imao štetne posledice po region jer bi to značilo da je međunarodna pomoć nigerijskoj vojsci u vidu naoružanja, potencijalna pomoć teroristima, ali to su sve samo nagađanja iz kojih se može izvesti zaključak da je prisutnost međunarodnih aktera neophodan uslov za stabilnost u ovom regionu. Situaciju u ovom delu sveta dodatno komplikuje i rast kriminalnih bandi koje pokušavaju da pribave resurse otmicom civila i traženjem otkupa za njih što je jasan indikator ogromne stope siromaštva u Nigeriji.

 

Prema učestalosti terorističkih napada koje sprovodi Boko Haram vidi se njihova beskompromisna predanost svojim primarnim ciljevima u uspostavljanju Islamske države kao i to da njen uticaj u ovom regionu ne jenjava. Ona će i u narednim godinama predstavljati bezbednosni problem kako u Nigeriji, tako i u celom regionu Zapadne Afrike i nastaviće da sprovodi svoju radikalnu politiku. Trenutna situacija izazvana pandemijom može predstavljati pogodno tlo teroristima za povećanje svojih terorističkih akata zbog preusmeravanja pažnje međunarodne javnosti sa problema bezbednosti na problem suzbijanja pandemije.

Tamara Jelić

Diplomirala na Fakultetu političkih nauka, Univerziteta u Beogradu, na katedri za Međunarodne poslove. Fokus interesovanja usmeren je na međunarodne odnose u savremenom svetu i položaj Balkana u složenim geopolitičkim okolnostima. Nakon uspešno završenog perioda stažiranja, od 2021. godine angažovana je kao saradnica Centra za geostrateška istraživanja i terorizam.
Diplomirala na Fakultetu političkih nauka, Univerziteta u Beogradu, na katedri za Međunarodne poslove. Fokus interesovanja usmeren je na međunarodne odnose u savremenom svetu i položaj Balkana u složenim geopolitičkim okolnostima. Nakon uspešno završenog perioda stažiranja, od 2021. godine angažovana je kao saradnica Centra za geostrateška istraživanja i terorizam.

Najnovije