O inicijativi balkanskog „mini Šengena” već neko vrijeme sramežljivo se priča, sve od kada su 2019. godine načinjeni prvi koraci ka realizaciji ovog projekta, koji bi potencijalno mogao značajno utjecati na zemlje zapadnog Balkana, prvenstveno u ekonomskom smislu ali i u ostalim segmentima društva. Ideja malog Šengena kao osnovu ima slobodno kretanje ljudi, robe, kapitala i usluga u zemljama zapadnog Balkana. Ova inicijativa dospjela je u žižu javnosti oktobra 2019. godine kada su se u Novom Sadu sastali predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, premijer Sjeverne Makedonije Zoran Zaev i premijer Albanije Edi Rama i potpisali deklaraciju o takozvanom „mini Šengenu”.
Jasno je da je ova ideja nastala po uzoru na model Evropske unije. Iako su trenutne učesnice navedene tri zemlje, od početka je dano do znanja da su dobrodošle i ostale zemlje zapadnog Balkana, odnosno Bosna i Hercegovina, Crna Gora kao i teritorij Kosova i Metohije. Tokom navedenog sastanka u Novom Sadu predsjednik Vučić izjavio je kako očekuje da će do 2021. godine državljani Srbije, Sjeverne Makedonije i Albanije moći putovati kroz te zemlje samo uz ličnu kartu.
Sada je ta zamisao i realizirana i to od 10. novembra prošle godine. Naime, 9. novembra na online video-konferenciji o „malom Šengenu”, potpisan je Memorandum o razumijevanju i saradnji u borbi protiv koronavirusa, a također je potpisan i međudržavni Sporazum Srbije i Albanije o slobodnom kretanju građana sa ličnom kartom. Tim činom ova inicijativa je uz ekonomski, dobila i socijalni karakter što je razlikuje od sličnih drugih inicijativa, kao što su Regionalni ekonomski prostor (REA) i Centralnoevropski ugovor o slobodnoj trgovini (CEFTA).
Po svojim principima mali Šengen je inicijativa koja je svakako bolje zamišljena od gore navedenih, a ukoliko u potpunosti zaživi, donijela bi benefite svim zemljama učesnicama. Koje su to dakle prednosti? Prva i najveća je što bi se stvorilo jedinstveno tržište, značajno veće, koje bi samim time nudilo više mogućnosti za razvoj privrede i ekonomski prosperitet svim zemljama uključenim u projekat. Uz jedinstveno i cjelovito unutrašnje tržište, koje bi riješilo mnoge problema i nepoželjne scenarije, poput onog iz 2018. kada je Priština uvela takse od 100% na robu iz Srbije i Bosne i Hercegovine, događaj koji je ujedno i pokazao sve slabosti inicijative CEFTA.
Ono što je još bitnije, jest to da bi realizacija ove ideje predstavljala jedinstveno tržište, shodno tome i daleko primamljivije stranim investitorima nego što je to sada. Jedan od najbitnijih investitora je svakako Kina, čiji će se utjecaj u budućnosti samo povećavati. Realizacija ideje balkanskog mini Šengena svakako bi išla i u korist kineskog projekta „Novi put svile”, vrijednog 900 milijardi dolara, kojem je za cilj da do 2049. godine oživi trgovačku trasu od Kine do Evrope. To je najveći infrastrukturni poduhvat u svijetu kojim Kina namjerava osvojiti Evropu, ali i centralnu Aziju. Kao jedinstveno tržište mini Šengen bi svakako privukao mnoge kineske investitore.
Druga prednost u odnosu na inicijativu CEFTA je ta da dok CEFTA omogućava samo slobodnu trgovinu, odnosno bescarinsku razmjenu proizvoda među članicama i nema socijalni aspekt, mini Šengen to ima. Ovom inicijativom je predviđeno da jedinice za vanredne situacije Srbije, Sjeverne Makedonije i Albanije blisko surađuju u slučaju prirodnih nepogoda. Dio ovog plana se već ostvario potpisivanjem suradnje u pogledu besplatnog liječenja pacijenata zaraženih koronavirusom u Srbiji, Sjeverenoj Makedoniji i Albaniji. S druge pak strane, Regionalni ekonomski prostor (REA), koji je već u primjeni unutar Savjeta za regionalnu saradnju (RCC), ima i socijalnu komponentu, ali ovaj projekat sve više postaje mrtvo slovo na papiru i mini Šengen mu predstavlja ozbiljnu „prijetnju”.
Valja napomenuti i posljednji korak u regionalnoj suradnji, nastao pod okriljem CEFTA i RCC, a to je usvajanje akcionog plana za zajedničko regionalno tržište 2021-2024. Njega su usvojili lideri zemalja zapadnog Balkana 10. novembra 2020. na sastanku u okviru Berlinskog procesa. Taj plan uglavnom ima iste ciljeve kao i inicijativa balkanskog mini Šengena, a to su jedinstveni investicijski prostor, digitalni prostor, industrijski i inovacijski prostor te trgovinski prostor zasnovan na četiri slobode. Ali kako je CEFTA već pokazala svoje slabosti, kao i RCC, koji imaju podršku stranih aktera, prije svega Evropske unije, možda je sada pravo vrijeme da se zemlje zapadnog Balkana oslone na sebe, bez uplitanja treće strane.
Treća važna prednost mini Šengena je sloboda kretanja ljudi. Upravo su ljudi najveći kapital svakog društva, a opće je poznato da unazad nekoliko desetljeća gotovo sve zemlje Evrope imaju negativan demografski trend. To je osobito izraženo u manjim zemljama, kao što su zemlje Balkana, koje pored demografskog pada, doživljavaju i veliku emigraciju. Možda bi ova inicijativa tome mogla stati na kraj, time što bi se proširivanjem tržišta olakšalo zapošljavanje građanima, ne samo u matičnoj zemlji, već i u ostalima koje učestvuju u projektu. Kako se već sada pojavljuje problem nedostatka radne snage, ovo bi moglo biti djelomično rješenje. Naravno ne konačno, no svakako napredak.
Već je spomenuto u decembru 2019. kako će Albanija i Sjeverna Makedonija preuzeti softverski sistem iz Srbije koji će omogućiti državljanima Albanije i Sjeverne Makedonije da elektronski apliciraju za posao, te kako će taj sistem građanima sve tri zemlje pružiti mogućnost rada u ove tri zemlje bez dodatnih dokumenata, radnih dozvola ili viza. Jedan od aspekata koji bi se također mogao unaprijediti ovom inicijativom je i pitanje granica. Upravo su granice na Balkanu vječito vruća tema, a stvaranje jedinstvenog prostora bez kontrolnih punktova riješilo bi neke zavrzlame.
Za kraj bitno je napomenuti kako ova ideja ima svesrdnu podršku SAD i Evropske unije, zajednice kojoj trenutne članice, ali i one potencijalne teže. Američka vlada je pozdravila ovaj projekt, uz napomenu kako je bitno da su u njega uključene sve zemlje regije. Inicijativu su javno podržali i njemačka kancelarka Angela Merkel te bivši komesar EU za proširenje Johannes Hahn, kao i šef delegacije Evropske unije u Srbiji Sem Fabrizi, koji je izjavio da će EU pružiti maksimalnu podršku projektu te da realizacija mora biti okončana u roku od tri do četiri godine. Uz to, dodao je i kako će stvaranje unutrašnjeg tržišta pomoći regiji na putu ka članstvu u Evropskoj uniji te kako je potpisivanje sporazuma ključan korak na putu ka EU ali i napomenuo i da je Evropskoj uniji u današnjem obliku prethodio ekonomski savez.
Da li slični razvojni scenarij čeka u budućnosti i balkanski mini Šengen ili je to samo pak privremena faza do priključenja Evropskoj uniji? Postavlja li ova inicijativa i temelje međusobne suradnje i na drugim poljima po uzoru na EU, kao što je to obrazovanje? Ovo su samo neka od pitanja koja nameće ideja o realizaciji balkanskog mini Šengena. Ipak, vrijeme će pokazati u kojoj mjeri će zaživjeti ova hvale vrijedna inicijativa, koja bi ukoliko se kvalitetno sprovede mogla koristiti stranama koje će biti direktno i indirektno uključene u ovaj projekat.
No, iako ova inicijativa ima, kao što je rečeno, podršku Evropske unije, ipak je za sada oslonjena „samo na sebe”, a to bi mogla biti prednost, iako se na prvi pogled možda tako i ne čini. Vrijeme je da se zemlje Balkana oslone jedne na druge, a ne da očekuju pomoć stranih sila i sve podrede jednom cilju, a za sve njih to je članstvo u Evropskoj uniji. Sudeći po svim pokazateljima, taj scenarij nije izgledan, barem ne u skorijoj, a vjerojatno i u daljoj budućnosti, stoga bi ova inicijativa, koja bi ako se provede na ispravan način koristila svim zemljama, mogla biti rješenje kao pandan Evropskoj uniji.
Idi nazad
