DONIRAJ
ANALIZE
AKTIVNOSTI
MULTIMEDIJA
O NAMA
Interaktivna mapa
Mega Menu Link
Account options
My AccountMy OrdersSupport
Connect with us

Analize

Naš istraživački tim kroz objavljene analize pruža objektivne informacije u cilju boljeg razumevanja globalne, regionalne i nacionalne bezbednosti.

Amerike Azija, Australija i Okeanija Bliski istok i afrika Evropa Naoružanje i vojna oprema Articles in English

Aktivnosti

Naš istraživački tim kroz objavljene analize pruža objektivne informacije u cilju boljeg razumevanja globalne, regionalne i nacionalne bezbednosti.

Publikacije Projekti Vesti

Multimedija

Naš istraživački tim kroz objavljene analize pruža objektivne informacije u cilju boljeg razumevanja globalne, regionalne i nacionalne bezbednosti.

Reportaže Galerija Podkast (u izradi)

O nama

Tim istraživača i saradnika okupljenih u organizaciji fokus svojih aktivnosti usmerava na istraživanje, praćenje i analizu različitih aspekata bezbednosti sa kojima se suočava savremeno društvo.

O CeGIT Naš tim U medijima Statut Kontakt

Aktivnosti

Naša vizija je savremeno, stabilno, sigurno i bezbedno društvo.

Analize

Naš istraživački tim kroz objavljene analize pruža objektivne informacije u cilju boljeg razumevanja globalne, regionalne i nacionalne bezbednosti.

Multimedija

Video i foto materijal sa događaja koje pratimo.

O nama

Tim istraživača i saradnika okupljenih u organizaciji fokus svojih aktivnosti usmerava na istraživanje, praćenje i analizu različitih aspekata bezbednosti sa kojima se suočava savremeno društvo.
Idi nazad

Izazovi indijsko-ruske odbrambene saradnje

Najznačajniji događaj na globalnoj sceni za koji se već sada bez dileme može reći da će obeležiti 2022. godinu jeste početak ruske invazije i agresija na Ukrajinu. Zbog toga je u fokusu svetske javnosti svakodnevno izveštavanje o borbama i stanju na frontovima, a istovremeno dok traju sukobi produbljuje se i konfrontacija između Zapada i Ruske Federacije. Spisak sankcija koje obe strane uvode postaje sve duži, a već sada je očigledno da će posledice biti ozbiljne za sve aktere, naročito za Rusku Federaciju i njenu ekonomiju. No, i pored toga što se rešenje ukrajinske krize bar za sada ne nazire, sasvim je jasno da će ovaj rat izazvati pravi domino efekat u brojnim oblastima. Zbog toga će mnoge zemlje morati da se suoče sa posledicama ovog sukoba, a jedna od država kojoj ukrajinski rat može prouzrokovati određene poteškoće jeste i Republika Indija.

Naime, samo dva meseca pre početka ratnih dejstava u Ukrajini, u indijskoj prestonici Nju Delhiju, održan je susret između indijske delegacije predvođene premijerom Narendom Modijem i ministrom odbrane Radžnatom Singom i ruske delegacije koju je predvodio predsednik Vladimir Putin u pratnji ministra odbrane Sergeja Šojgua i ministra spoljnih poslova Sergeja Lavrova. Poseta je okončana potpisivanjem čak 28 međudržavnih sporazuma, među kojima je i naročito značajan Sporazum o programu vojno-tehničke saradnje za period 2021-2031 godina, koji predviđa desetogodišnji program saradnje dve zemlje u oblasti odbrane. Međutim, iako se činilo da će implementacija ovog sporazuma teći neometano, već sada se primećuju ozbiljne poteškoće koje posebno zabrinjavaju indijsku stranu. Novonastala situacija može se zbog toga negativno odraziti ne samo na dinamiku isporuke tehnike koja je ranije dogovorena, već i na procese razvoja sistema naoružanja koje Indija sprovodi sa Ruskom Federacijom, poput krstareće rakete BrahMos.

Zabrinutost indijske vlasti proizilazi iz činjenice da udeo tehnike ruske proizvodnje u Oružanim snagama Indije prema različitim izvorima čini oko 70%, dok neke analize ukazuju da je ta brojka veća i iznosi čak do 86%. No i pored toga što je Indija u proteklih 10 godina radila na diverzifikaciji uvoza naoružanja i vojne opreme, te na smanjenju vojne zavisnosti od drugih država, jasno je da indijske oružane snage neće moći efikasno da funkcionišu bez pomoći Moskve, pre svega zbog činjenice da će se i u narednim decenijama oslanjati mahom na opremu i oružje ruske proizvodnje. U prilog tome govori činjenica da, posmatrano po vidovima, različite analize pokazuju da upravo kopnena vojska Republike Indije najviše zavisi od naoružanja i vojne opreme ruskog porekla. Istovremeno, gotovo 2/3 Ratnog vazduhoplovstva i protivvazduhoplovne odbrane Indije i oko 41% sredstva ratne tehnike indijske Ratne mornarice poreklom su iz bivšeg SSSR ili Ruske Federacije.

Sa druge strane, veliki deo uticaja Moskve proizilazi i iz spremnosti Rusije da proda Indiji savremene sisteme naoružanja i napredne tehnologije koje nijedna druga zemlja ne bi izvozila, a uz to ruske ponude dolaze i po povoljnim cenama koje su veoma prihvatljive za indijsku stranu. Zbog toga ne čudi da je u periodu od 2016. do 2020. godine udeo uvoza ruskog naoružanja i opreme za potrebe oružanih snaga Indije iznosio čak 49,5%.

Indija je proteklih godina bila jedan od vodećih uvoznika naoružanja i vojne opreme u svetu (foto: www.sipri.org)

Pored toga što Moskva važi za značajnog odbrambenog partnera Nju Delhija, bitno je napomenuti da se ruska diplomatija pozicionirala i kao medijator u sporu Indije sa Kinom. To se posebno pokazalo tokom aprila 2020. godine kada je došlo do niza pograničnih incidenata između Indije i Kine u kojima je nastradalo oko 20 pripadnika indijskih oružanih snaga. Međutim, u trenucima kada je postojala mogućnost da ovaj događaj dodatno eskalira, ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov pojavio se kao posrednik u susretu indijske i kineske delegacije, nakon čega se situacija normalizovala. Otuda ne čudi što Nju Delhi gleda na Moskvu kao na važnog partnera, posebno nakon što je nedavno indijska strana u Savetu bezbednosti (kao i u Generalnoj skupštini UN) bila uzdržana pri izglasavanju rezolucije kojom se osuđuje ruska invazija na Ukrajinu, uz obrazloženje da je neophodno da dve strane konflikt reše dijalogom. Uz to, bliske veze Moskve i zvaničnog Delhija proizilaze i iz zabrinutosti Indije zbog sve intenzivnije saradnje Kine i ljutog indijskog rivala – Pakistana.

Ipak, iako su indijski zvaničnici ovakvim potezima dodatno učvrstili svoje odnose sa Moskvom, čini se da su istovremeno zakomplikovali svoju poziciju kada je reč o odnosima sa Zapadom. Naime, Sjedinjene Američke Države i zemlje zapadne Evrope sa negodovanjem su primile vesti o potezima Indije, što ne treba da čudi, budući da nije prvi put da bliska saradnja Nju Delhija i Moskve predstavlja kamen spoticanja u odnosima između Indije i SAD. Tome u prilog govori i činjenica da su Sjedinjene Države ranije kritikovale odluku Indije da sklopi sporazum o kupovini ruskih sistema protivvazduhoplovne odbrane S-400, vrednog oko 5,4 milijardi dolara. Realizacija ovog sporazuma započeta je prošle godine, kada su prve komponente sistema uvedene u upotrebu oružanih snaga Indije, na šta su Sjedinjene Države burno reagovale najavljujući čak i mogućnost uvođenja sankcija ovoj azijskoj zemlji. Dakle, iako Vašington gleda na Nju Delhi kao na važnog strateškog partnera u obuzdavanju kineskog uticaja u Aziji, izveštaj predstavljen u Kongresu tokom januara ukazuje da SAD razmatraju sankcionisanje Indije na osnovu primene člana 231 Zakona o suprotstavljanju američkim suparnicima kroz sankcije (Countering America’s Adversaries Through Sanctions Act – CAATSA).

Pomenuti zakon predviđa uvođenje sankcija državama koje sa subjektima koji su deo odbrambenog ili obaveštajnog sektora Ruske Federacije učestvuje u značajnim novčanim transakcijama. Time bi Indija, nakon Turske, bila druga država koja bi se našla na udaru sankcija zbog kupovine ruskih borbenih sistema. Podsećanja radi, SAD su ranije uvele sankcije Predsedništvu za odbrambenu industriju (SSB) Republike Turske zbog saradnje sa Rosoboroneksportom, glavnim subjektom za izvoz oružja iz Rusije. Povod za takvu odluku bila je nabavka raketnog sistema PVO S-400, a pored zabrane svih američkih izvoznih dozvola i ovlašćenja sankcije su uključivale i zamrzavanje imovine i ograničenja viza za pojedine predstavnike SSB.

Međutim, čini se da ipak postoji niz razloga zbog kojih Indija, za razliku od Turske, može izbeći sankcije Vašingtona. Naime, reč je o tome da Indija predstavlja jednog od ključnih partnera Vašingtona u Aziji, te bi uvođenje sankcija Nju Delhiju moglo da ima negativne posledice po interese SAD u ovom delu sveta. Ne samo da bi takav potez mogao dodatno približiti Rusiju i Indiju, već bi istovremeno oslabio poziciju Vašingtona u nadmetanju sa Kinom, koja postaje sve veća pretnja po američke interese. Uz to, treba imati u vidu i činjenicu da je Indija zajedno sa SAD, Japanom i Australijom članica grupe zemalja Kvad (Quadrilateral Security Dialogue – QUAD) koja je uspostavljena upravo radi pariranja rastućem vojno-poličkom uticaju NR Kine u Tihom i Indijskom okeanu. Upravo je ovaj multilateralni format 3. marta okupio predstavnike zemalja članica usled povećane zabrinutosti da bi ruska intervencija u Ukrajini mogla da ohrabri NR Kinu da krene u sličnu akciju na Tajvan, s ciljem da u potpunosti preuzme kontrolu nad ostrvom, a samim tim i da izazove ozbiljnu krizu u zapadnom Pacifiku. Iz tog razloga čini se da bi uvođenje sankcija Indiji moglo negativno da utiče na koheziju unutar Kvada, što bi bilo jako nepovoljno uzimajući u obzir trenutni rat u Ukrajini i krizu oko Tajvana.

Susret američkog predsednika Džoa Bajden, indijskog premijera Narendre Modija, australijskog premijera Skota Morisona i japanskog premijera Jošihidea Suge u Vašingtonu 2021. godine (foto: Bela kuća/AdamSchultz)

Kada se sve navedeno uzme u obzir, čini se da je Vlada indijskog premijera Modija uverena da će Vašington ovoga puta napraviti izuzetak po pitanju uvođenja sankcija, te da će ubrzano naoružavanje Indije sistemima iz Ruske Federacije posmatrati sa aspekta odvraćanja dve po Indiju veoma značajne pretnje – Kine i Pakistana. Ojačana saradnja Pekinga i Islamabada razlog je zbog kog Indija ubrzano radi na raspoređivanju sistema PVO S-400 neposredno duž granica sa ove dve zemlje, a procena indijskog vojnog vrha je da će ruski sistemi omogućiti efikasnije praćenje ciljeva izvan indijskih granica, te da će samim tim dobiti superiornije sredstvo odvraćanja u odnosu na sisteme kineske proizvodnje koje poseduje Pakistan. Ipak, nameće se pitanje da li već sada indijska strana ozbiljnije razmatra i američke ponude u vidu sistema THAAD (Terminal High Altitude Area Defence) i PAC-3 (Patriot Advance Capability) kao potencijalnu alternativu savremenom ruskom naoružanju.

Dakle, trenutno se realnim čine očekivanje da će administracija predsednika Bajdena odustati od sankcija, ali pod uslovom da Indija u narednim decenijama značajnije smanji vojnu zavisnost od Rusije, odnosno da dodatno ojača saradnju sa američkim vojno-industrijskim kompleksom. No, bez obzira na otežanu indijsku poziciju, deluje da Vašington svoje ambicije u regionu Indo-Pacifika daleko lakše može realizovati u partnerstvu sa Indijom, nego bez nje. U skladu sa tim postoji čitav niz razloga zbog kojih je Indija možda i najbitniji partner Sjedinjenih Država u Aziji, a jedan od glavnih je američko-indijsko rivalstvo sa Kinom i činjenica da Indija predstavlja jednu od najbrže rastućih svetskih ekonomija koja će, po nekim projekcijama, u narednim decenijama postati najveća svetska populacija.

Sa druge strane, iako se Rusija (a pre nje i SSSR) izdvojila kao jedan od glavnih partnera Nju Delhija, sasvim je realno da će njen uticaj u narednim decenijama postati slabiji. Do tada, Indija će morati da se pomiri sa tim da će realizacija određenih ugovora sa Rusijom biti znatno otežana, ali se čini da ova azijska zemlja svakako neće odustati od kupovine ruskih protivvazduhoplovnih sistema. Na kraju, treba napomenuti da je Indija imala i niz ugovora sa Ukrajinom o isporuci vojne tehnike, koji se tiču pre svega raketa vazduh-vazduh i opreme za transportne avione, ali sa obzirom na ogromnu štetu koju je do sada Ukrajina pretrpela, jako je teško očekivati da će se te isporuke uopšte i realizovati.

Evidentno je da bi odugovlačenje ukrajinskog sukoba moglo indijsku poziciju da učini još komplikovanijom, usled potrebe da balansira u odnosima sa Zapadom i Rusijom istovremeno. Potpuno je očigledo da su Indiji potrebni stabilni odnosi i sa Zapadom i sa Ruskom Federacijom, a uzmajući u obzir da zvanični Nju Delhi percipira Kinu i Pakistan kao glavne pretnje po svoj teritorijalni integritet, za očekivati je da u budućnosti saradnja ove azijske zemlje bude daleko produktivnija sa SAD, nego sa Ruskom Federacijom.

Petar Matović

Zvanje diplomiranog politikologa za međunarodne poslove stekao je na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu, smer Međunarodni odnosi. Nakon uspešno završenog perioda stažiranja, od 2022. godine angažovan je kao saradnik Centra za geostrateška istraživanja i terorizam.
Zvanje diplomiranog politikologa za međunarodne poslove stekao je na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu, smer Međunarodni odnosi. Nakon uspešno završenog perioda stažiranja, od 2022. godine angažovan je kao saradnik Centra za geostrateška istraživanja i terorizam.

Najnovije