DONIRAJ
ANALIZE
AKTIVNOSTI
MULTIMEDIJA
O NAMA
Interaktivna mapa
Mega Menu Link
Account options
My AccountMy OrdersSupport
Connect with us

Analize

Naš istraživački tim kroz objavljene analize pruža objektivne informacije u cilju boljeg razumevanja globalne, regionalne i nacionalne bezbednosti.

Amerike Azija, Australija i Okeanija Bliski istok i afrika Evropa Naoružanje i vojna oprema Articles in English

Aktivnosti

Naš istraživački tim kroz objavljene analize pruža objektivne informacije u cilju boljeg razumevanja globalne, regionalne i nacionalne bezbednosti.

Publikacije Projekti Vesti

Multimedija

Naš istraživački tim kroz objavljene analize pruža objektivne informacije u cilju boljeg razumevanja globalne, regionalne i nacionalne bezbednosti.

Reportaže Galerija Podkast (u izradi)

O nama

Tim istraživača i saradnika okupljenih u organizaciji fokus svojih aktivnosti usmerava na istraživanje, praćenje i analizu različitih aspekata bezbednosti sa kojima se suočava savremeno društvo.

O CeGIT Naš tim U medijima Statut Kontakt

Aktivnosti

Naša vizija je savremeno, stabilno, sigurno i bezbedno društvo.

Analize

Naš istraživački tim kroz objavljene analize pruža objektivne informacije u cilju boljeg razumevanja globalne, regionalne i nacionalne bezbednosti.

Multimedija

Video i foto materijal sa događaja koje pratimo.

O nama

Tim istraživača i saradnika okupljenih u organizaciji fokus svojih aktivnosti usmerava na istraživanje, praćenje i analizu različitih aspekata bezbednosti sa kojima se suočava savremeno društvo.
Idi nazad

MILEX 2021 - Noviteti za kopno i vazduh

Glavni grad Republike Belorusije Minsk, bio je ovog leta domaćin desetog međunarodnog sajma naoružanja i vojne opreme „MILEX-2021”. Brojni eksponati koji su prikazani na ovoj manfestaciji pre svega su rezultat rada kompanija koje posluju u okviru beloruskog Državnog vojnoindustrijskog komiteta. Posebnu pažnju stručne javnosti privukli su projekti savremenog oklopnog transportera točkaša BTR V-2 i premijerno prikazanog izviđačko-borbenog bespilotnog helikoptera Hunter, koji potpisuje beloruski konstruktorski biro Беспилотные вертолёты.

Jedinstveni bespilotni helikopter

Bespilotna platforma Hunter, može se koristiti za rešavanje širokog spektra vojnih i zadataka posebne namene, a primarno je namenjena za pretragu terena, pronalaženje i uništavanje oklopnih vozila neprijatelja, neprijateljske žive sile, kao i vazdušnih ciljeva male brzine. Pored toga, jedna od glavnih funkcija kompleksa Hunter jeste izvršavanje zadataka u urbanim uslovima, odnosno uništavanje neprijateljskih vatrenih položaja na teško dostupnim mestima i terenima, na kojima bi slanje helikoptera sa posadom i helikopterski desant bili izuzetno opasni.

Može se reći da su kao polazna osnova za dizajnizanje i izradu ovog bespilotnog helikoptera, bila pre svega borbena iskustva ruskih specijalnih jedinica stečena u operacijama u Siriji i Ukrajini. Zbog toga je Hunter i konstruisan isključivo kao vojna platforma, te za sada nije planiran razvoj civilne verzije, niti njegove civilne upotrebe.

Kada je reč o tehničko-taktičkim karakteristikama, maksimalna poletna masa ove letelice iznosi oko 740 kilograma i može poneti ukupno 200 kilograma korisnog tereta. Motor snage 200 KW i glavni trokraki rotor prečnika 7 metara omogućavaju maksimalnu brzinu od 180 km/h i autonomiju leta od 6 do 9 sati, u zavisnosti od opterećenja. Na platformi se nalaze dva žirostabilisana optoeektronska bloka, sistem nišana sa balističkim kalkulatorom, šest dnevno-noćnih kamera, kao i sistemi povratka platforme u bazu, koji je zasnovan na korišćenju osnovne površinske slike u uslovima odsustva dobijanja podataka od satelitske navigacije. Upravo ove karakteristike omogućavaju uspešnu eksploataciju letelice i danju i noću, u izuzetno složenim vremenskim uslovima, izvršavajući automatsko poletanje i sletanje čak i sa mesta koja nisu unapred priremljena za to.

Bespilotni helikopter Hunter definisan je kao potpuno robotizovana bespilotna letelica pete generacije (www.spal.by)

Prvi optoelektronski blok (osnovna stanica), ugrađen je u prednjem delu letelice i omogućava prepoznavanje predmeta veličine automobila sa oko 9.200 metara, ljudske figure sa 6.200 metara, dok se ciljevi za gađanje mogu označavati sa udaljenosti od 5 kilometara.

Drugi, odnosno dodatna (prateća) stanica, konstruisan je u obliku cilindra i ugrađen na prednjem desnom delu trupa. Ova stanica može prepoznati objekat veličine automobila sa 7.000 metara, ljudsku figuru sa 4.500 metara i označiti cilj sa daljine od 3.000 metara. S obzirom da poseduje mogućnost rotacije cilindra po „y” osi, osnovni zadatak joj je da obezbedi osmatranje prostora ispod, a delom i iza helikoptera, pokrivajući slepe tačke glavnog optoelektronskog bloka. Pored toga, ova stanica predstavlja i dodatni kanal za osmatranje i nišanjenje prilikom gađanja nevođenim raketnim zrnima i avio-bombama.

Kada je reč o segmentu integrisanog i raspoloživog naoružanja, bespilotni helikopter Hunter oslanja se na daljinski upravljanu borbenu stanicu sa modifikovanim Kalašnjikov PKMT mitraljezom kalibra 7,62 mm i borbenim kompletom od 550 metaka (efikasnog dometa do 1.500 metara), kao i na dva četvorocevna saćasta lansera nevođenih raketnih zrna S-5 kalibra 57 mm. Lanseri, čiji je ugao postavljanja podesiv u skladu sa potrebama, postavljeni su na nosačima (krilima) sa leve i desne strane platforme, a efikasno dejstvo po cilju ostvaruje se na daljinama do 1.800 metara. Takođe, prema informacijama iz konstruktorskog biroa Беспилотные вертолёты, kao još jedna opcija u borbenom segmentu, umesto nevođenih raketnih zrna, može se koristiti i 16 protivtenkovskih avio-bombi težine 2,5 kilograma.

Samozaštita besposadnog helikoptera omogućena je ugradnjom dva bočna desetocevna dipolna lansera, lansera IC mamaca, kao i stanice za detekciju i upozorenje od radarskog zračenja, a dodatu podršku u izvršavanju zadataka pružaju barijerni radar i uređaj za elektronsku borbu. U segmentu navigacije platforma se oslanja na inercijalni navigacioni sistem sa optičkim vlaknima, uz integrisani visinski i meteo-radar, kao i blok za zaštitu od protivničkog elektronskog ometanja. 

Bespilotni helikopter Hunter definisan je kao potpuno robotizovana bespilotna letelica pete generacije, koja poseduje mogućnost automatskog izvršavanja zadataka i samostalne kontrole borbenog korisnog tereta. Jedan kompleks sastoji se od dva helikoptera, od kojih se svaki pojedinačno transportuje na teretom dvoosovinskom vozilu sa zatvorenom kabinom. U prvoj od pomenutih kabina smeštena je komandno-upravljačka stanica, dok se u drugoj kabini, odnosno na drugom vozilu, nalazi zemaljska stanica za podršku.

Komandno-upravljačka stanica može istovremeno upravljati sa jednim ili oba helikoptera angažovana u misiji, budući da Hunter poseduje mogućnost obavljanja misije sam ili u paru. Stanica za podršku podeljena je u tri odeljenja, od kojih se u prvom nalazi radionica, u drugom je smešten spoljni energetski blok sa benzinskim generatorom, a u trećem rezervoar za benzin zapremine 800 litara.

Novo ruho za provereni BTR

I dok je prema brojnim najavama bespilotni helikopter, čini se, isključivo izvozno orijentsan projekat, drugi najznačajniji novitet ovogodišnjeg sajma, po svemu sudeći, primarno će biti fokusiran na opremanje Oružanih snaga Republike Belorusije. Reč je o savremenom četvoroosovinskom oklopnom transporteru točkašu MZKT-690003 8x8 Volat V-2 (BTR V-2, odnosno „varijanta-2”) beloruskog zavoda Минский завод колёсных тягачей - MZKT iz Minska. Očekivanja su da će upravo ova platforma u perspektivi zameniti borbena vozila sovjetske proizvodnje (BMP-1, BMP-2, BTR-70, BTR-80) koja se još uvek nalaze u službi u beloruskoj armiji, ali i ponuditi alternativu kupovini modernih ruskih transportera BTR-82A.

Prema izjavama konstruktora i inženjera koji su učestvovali u projektovanju i izradi novog beloruskog BTR, ovo vozilo poseduje amfibijske sposobnosti i koncipirano je tako da omogućava operativnu upotrebu tokom rešavanja izuzetno širokog spektra zadataka, uključujući i izvođenje specijalnih operacija. Primarna namena mu je prebacivanje sopstvenih trupa do mesta izvršenja borbenih zadatka, zaštita ljudstva od neprijateljskog malokalibarskog naoružanja i eksplozivnih naprava, ali i pružanje vatrene podrške jedinicama na terenu dejstvom po nezaštićenim i zaštićenim objektima neprijatelja, neprijateljskoj živoj sili, lakooklopnim i okopnim vozilima i vazdušnim ciljevima male brzine.

Posadu vozila teškog gotovo 20 tona čine tri člana, a u delu za prevoz trupa može se smestiti osam potpuno opremljenih vojnika koji u vozilo ulaze/izlaze preko zadnje rampe. Koncepcijsko rešenje i raspored odeljaka tipični su za savremene oklopne transportere ovog tipa: pogonski blok sa motorom i upravljački odeljak u kome se nalaze komande, instrument tabla i sedište vozača podesivo za njegove potrebe, nalaze se u prednjem delu, borbeni odeljak sa kupolom za dve osobe (komandir i nišandžija) smešten je u centralni, a prostor za prihvat i prevoz trupa u zadnji deo vozila.

Grafički prikaz glavnih podsistema na vozilu BTR Volat-2 (foto: topwar.ru)

Beloruski BTR potpuno je klimatizovan i opremljen sistemima za gašenje požara, uklanjanje dima i NBH zaštitu, odnosno poseduje jedinicu za filtriranje koja posadu unutar vozila štiti od spoljne prašine, radioaktivnih i toksičnih supstanci kao i bakterijskih agenasa.

Kada je reč o pogonskom agregatu, prvobitne informacije koje su se pojavile u vezi sa novom platformom, govorile su da Volat V-2 pokreće kineski dizel-motor Weichai WP13.480AD jačine 480 KS, ali se sada sa velikom sigurnošću može reći da je u novo vozilo ipak ugrađen nešto jači šestocilindrični turbodizel-motor Weichai oznake WP13.550, deklarisane jačine od 550 KS i maksimalnog obrtnog momenta od 2.500 Nm. To platformi omogućava kretanje maksimalnom brzinom od 110 km/h na otvorenom, asfaltnom putu, a dva rezervoara za gorivo zapremine po 200 litara svaki obezbeđuju autonomiju kretanja od 1.200 km.

No, iako je reč o motoru koji se prizvodi u pogonima belorusko-kineske kompanije MAZ-Weichai u industrijskom parku Великий камень u Belorusiji, prema dostupnim informacijama iz MZKT, za potrebe kupaca mogu se ugraditi i drugi tipovi motora ovog ili nekog drugog proizvođača.

Transmisija vozila bazirana je na domaćem MZKT-55613 šestostepenom hidromehaničkom menjaču, a visok stepen prohodnosti po izuzetno zahtevnim i nepristupačnim terenima obezbeđen je zahvaljujući klirensu vozila koji iznosi svega 520 mm i ugrađenoj dvostepenoj razvodnoj kutiji sa glavnim blokirajućim diferencijalom i pogonskim, odnosno međuosovinskim diferencijalima sa prinudnim zaključavanjem. 

Motor i menjač zajedno su integrisani u jedan modul, brzo zamenljivi monoblok koji je smešten u prednjem delu platforme i koji poseduje nosače za brzo uklanjanje, odnosno zamenu uz pomoć dizalice u terenskim uslovima. Inače, prema najavama proizvođača, prateće vozilo za tehničku podršku biće zasnovano na najnovijoj šasiji MZKT-741351, takođe u konfiguraciji 8x8.

Na vozilu je primenjen sistem nezavisnog hidropneumatskog vešanja na svim točkovima, pneumatici dimenzija 14.00R20 poseduju „run-flat” uloške, a ugrađen je i centralnim sistemom za naduvavanje guma, odnosno centralni automatski sistem za regulaciju pritiska u gumama, koji se kontroliše sa mesta vozača. Zahvaljujući tome, Volat V-2 u okolnostima kada su mu sve gume probušene ili oštećene može da se kreće maksimalnom brzinom od oko 20 km/h po tvrdoj podlozi.

Takođe, ova platforma poseduje i vitlo za samo izvlačenje (ili izvlačenje drugih vozila) vučne sile 10 tona, kao i mali dizel-generator, koji napaja sve vitalne električne sisteme kada je glavni motor isključen. Zahvaljujući pomenutom generatoru vozilo može ostati u stanju borbene pripravnosti tokom dužeg vremenskog perioda u kome je glavni motor isključen (što mu omogućava i izvršavanje zasednih dejstava) ili zadržati neke od borbenih sposobnosti u okolnostima kada je glavni motor oštećen tokom borbe.

Osnovna verzija bez dodatog oklopa, u potpunosti poseduje amfibijske sposobnosti. Zahvaljujući ugradnji dva propelera u zadnjem delu platforme, uspešno savladava vodene prepreke i unutrašnje plovne puteve (poput jezera i reka) brzinom od 10 km/h, a poseduje i dve automatske kaljužne pumpe, koje se automatski aktiviraju kada se detektuje voda u vozilu. Sudeći prema informacijama proizvođača, ove karakteristike omogućavaju desantiranje, odnosno iskrcavanje oklopnog transportera i sa jurišnih plovnih platformi, nakon čega vozilo samostalno nastavlja napredovanje ka obali.

Segment naoružanja Volat V-2 u osnovi je baziran na borbenom modulu BMP-2 i čini ga automatski top 2A42 kalibra 30 mm stabilizovan u dve ravni, spregnuti mitraljez PKT kalibra 7,62 mm i lanser protivoklopnih vođenih raketa „konkurs”. U skladu sa savremenih zahtevima bojišta, efikasnost ovog modula dodatno je unaprđena kroz proces modernizacije koji je sprovela beloruska kompanija Пеленг, a koji je podrazumevao ugradnju novog sistema upravljanja vatrom, odnosno novih višekanalnih nišanskih i osmatračkih sprava. Postojeća vatrena moć predstavlja samo polaznu osnovu ovog BTR, budući da su već najavljene i druge varijante borbenih modula, uključujući i daljinski upravljane borbene stanice.

Savremeni četvoroosovinski oklopni transporter točkaš 8x8 Volat V-2

U pogledu zaštite od neprijateljskih protivoklopnih, artiljerijsko-raketnih ili drugih sistema na bojnom polju, novi beloruski BTR oslanja se na provereni sistem zaštite „tuča”. Reč je o kompleksu koji je namenjen za formiranje neprozirne dimne, aerosolne zavese koja se stvara izbacivanjem dimnih kutija iz 6 glatkocevnih bacača smeštenih na levoj i desnoj strane borbene kupole ovog vozila.

Sa druge strane, kada je reč o osnovnoj balističkoj zaštiti, ona je postavljena na nivo Br4 prema GOST 34282-2017, što znači da je posada vozila zaštićena od dejstva muncije kalibra 7,62 mm i fragmenata artiljerijskih granata sa svih strana, uz pretpostavku da sa čeone strane može da izdrži i dejstvo kalibra 12,7 mm. Poboljšana je i protivminska zaštita ugradnjom spuštenog „dvostrukog” poda i sedišta koja apsorbuju energiju udarnog talasa, čime su ispunjeni zahtevi nivoa 2a i 2b standarda STANAG-4569, budući da vozilo može podneti eksploziju do 6 kg TNT. U slučaju potrebe osnovni nivo balističke zaštite moguće je dodatno unaprediti postavljanjem pancirnih ploča, pa u skladu sa tim treba tumačiti i najava iz Belorusije da je u planu i izrada dodatno oklopljene verzije sa snažnijim naoružanjem, maksimalne težine 24 tone. Međutim, unapređenje vatrene moći i stepena balističke zaštite neminovno će uticati na gubitak amfibijskih sposobnosti koje Volat V-2 trenutno poseduje.

Na kraju, iako su kao polazna osnova uzeti sovjetski oklopni transporteri serije BTR, na beloruskom Volat V-2 čini se da su otklonjeni neki ranije uočeni nedostaci. Motor je postavljen u prednjem delu vozila, čime je posada dobila i nešto više prostora unutar same platforme, a olakšan je ulazak, odnosno napuštanje vozila. Ukrcavanje/iskrcavanje trupa moguće je izvršiti putem hidraulične rampe koja se nalazi na zadnjoj strani, a u slučaju nemogućnosti njenog spuštanja, posadi su na raspolaganju vrata koja se nalaze u okviru rampe, kao i veliki otvori na krovu vozila.

Na prvi pogled, vozilo po svom izgledu ni malo ne zaostaje za modernim zapadnim transporterima, a najznačajniji segmenti, poput vatrene moći, znatno su mu poboljšani čak i u odnosu na ranije pomenuti BTR-80, koji se trenutno nalazi u operativnoj upotrebi Vojske Belorusije. Takođe, tokom izrade mislilo se i na mogućnost avio-transporta, pa su sveukupno karakteristike vozila takve da omogućavaju transport avionima kako istočne, tako i zapadne proizvodnje tipa Il-76, An-124, An-22, A400M, C-5, i C-17.

Izazov vremena

Volat V-2, predstavlja dalji razvoj platfrme Volat V-1 pogona 4x4, koja je široj javnosti prvi put predstavljena 2016. godine. Ipak, za razliku od nje, ovaj BTR proizveden je u konfiguraciji 8x8 i u bliskoj budućnosti tek će morati da prođe sve faze ispitivanja i dobijanja preporuka za usvajanje u oružane snage. Iako je iz ove perspektive nejasno koliko će vremena biti potrebno da se sprovedu sve procedure, malo je verovatno da će beloruska vojska u nekom razumnom roku moći da izvede potpuno preoružavanje postojećih oklopnih transportera novim projektom, pre svega zbog karakterističnih poteškoća koje se tiču tehničke, organizacione i finansijske prirode.

No ono što se već sada može reći za ovu platformu jeste činjenica da je reč o izuzetno uspešnom konceptualnom rešenju i prilično modernom vozilu u svojoj klasi, koje pre svega pripadnicima Oružanih snage Republike Belorusije može pružiti neke nove mogućnosti. Zbog činjenice da se proizvogi gotovo u potpunosti od domaćih komponenti, može se očekivati i da njegova cena bude znatno konkurentnija u odnosu na zapadne i ruske konkurente.

Tekst je objavljen u avgustovskom broju magazina „Odbrana”

Vlade Radulović

Diplomirao je na Fakultetu bezbednosti, Univerziteta u Beogradu, a svoje akademsko usavršavanje nastavio je kao stipendista Misije OEBS na master studijama Fakulteta političkih nauka u Beogradu, na modulu „Međunarodna bezbednost”. Uspešno je savladao program „Terrorism and Counterterrorism: Comparing Theory and Practice” holandskog Univerzitet u Lajdenu i „Arctic Development” kanadskog Univerziteta Alberta. Kao vojni komentator učestvovao je u više od 700 televizijskih i radio emisija u zemlji i regionu, uz preko 1000 objavljenih komentara, izjava i analiza. U proteklim godinama, bio je angažovan u izradi nekoliko stručnih analiza na temu bezbednosne situacije na Balkanu, a poseban fokus u radu posvećuje procesu modernizacije Oružanih snaga Republike Srbije i zemalja regiona. Stalni je saradnik Medija centra „Odbrana” specijalizovane vojne ustanove Uprave za odnose sa javnošću Ministarstva odbrane Republike Srbije. Govori engleski i ruski jezik uz aktivno služenje španskim jezikom.
Diplomirao je na Fakultetu bezbednosti, Univerziteta u Beogradu, a svoje akademsko usavršavanje nastavio je kao stipendista Misije OEBS na master studijama Fakulteta političkih nauka u Beogradu, na modulu „Međunarodna bezbednost”. Uspešno je savladao program „Terrorism and Counterterrorism: Comparing Theory and Practice” holandskog Univerzitet u Lajdenu i „Arctic Development” kanadskog Univerziteta Alberta. Kao vojni komentator učestvovao je u više od 700 televizijskih i radio emisija u zemlji i regionu, uz preko 1000 objavljenih komentara, izjava i analiza. U proteklim godinama, bio je angažovan u izradi nekoliko stručnih analiza na temu bezbednosne situacije na Balkanu, a poseban fokus u radu posvećuje procesu modernizacije Oružanih snaga Republike Srbije i zemalja regiona. Stalni je saradnik Medija centra „Odbrana” specijalizovane vojne ustanove Uprave za odnose sa javnošću Ministarstva odbrane Republike Srbije. Govori engleski i ruski jezik uz aktivno služenje španskim jezikom.

Najnovije