Sve učestaliji teroristički napadi koji se dešavaju u Mozambiku, ponovo su uzdrmali inače jako lošu bezbjednosnu situaciju na jugoistoku afričkog kontinenta. U žižu svjetske javnosti nedavno je dospjelo selo Muatide, gde je militantna grupa pod nazivom Ansar el Suna još početkom novembra mjeseca prošle godine zarobila 50 ljudi, da bi im potom ritualno odsjekli glave i unakazili tijela. Ova surova ubistva ipak ne predstavljaju izolovan incident, nego nastavak niza terorističkih napada koji potresaju ovaj region posljednih nekoliko godina.
Iako je džihadistička prijetnja postojala skoro dvije decenije, vlada u Mozambiku nije pokazala spremnost da se ozbiljnije pozabavi bezbjednosnim pitanjima, prije svega u provinciji Kabo Delgado. Stoga, nije iznenađenje da su sljedbenici Islamske države upravo u Mozambiku pronašli plodno tlo za nastavak svojih aktivnosti i time postali direktna prijetnja miru u jugoistočnoj Africi.
Ipak, do dodatnog pogoršanja već nestabilne situacije dolazi početkom prethodne godine, budući da je u prvih šest mjeseci zabilježeno gotovo tri puta puta više napada nego čitave 2019. Uz to, čini se da kontinuirani rast nasilja počiva na nezadovoljstvu lokalnog stanovništva zbog eksploatacije izvora prirodnog gasa od strane međunarodnih kompanija. No, iako je Mozambik bogat prirodnim resursima, veliki broj stanovnika se nalazi na ivici egzistencije usljed visoke stope nezaposlenosti i siromaštva.
Upravo to je jedan od glavnih razloga za priključenje militantnim grupama, budući da su u njihovim liderima pronašli opoziciju sadašnjoj vlasti. Metode koje ekstremisti koriste za pridobijanje podrške civilnog stanovništva uključuju dostavljanja hrane u oblasti koje se nalaze pod njihovom kontrolom kao i davanje zajmova najugroženijima.
Glavna militantna islamistička grupa u Mozambiku je Ansar el Suna, u narodu poznata i kao el Šabab ili Ahlu Suna Val Džama (Oni koji podržavaju tradiciju). Važno je ne miješati ovu grupu sa radikalnom islamističkom grupom el Šabab koja je aktivna na teritoriji Somalije, ali treba imati u vidu da ove dvije organizacije ipak vrlo blisko sarađuju.
Ansar el Suna osnovana je oko 2015. godine, isprva kao religijski pokret u sjevernom dijelu regije Kabo Delgado. Grupa je vođena idejom da je islam u Mozambiku kompromitovan, te da ne prati učenja Muhameda, pa je uskoro religijski fanatizam prerastao u ekstremizam, sa osnovnim ciljem borbe protiv nevjernika. Pripadnici ove militantne grupe počeli su da upadaju u džamije, gdje su koristeći vatreno oružje napadali vjernike primorajući ih da se pridruže njihovim radikalnim učenjima, uz prijetnju primjene šerijatskog zakona.
Iako je na početku svog dejstvovanja Ansar el Suna napadala samo manja sela u regiji Kabo Delgado, vrlo brzo ova organizacija sa lokalnog nivoa prelazi na državni, ciljajući pri tome snage bezbjednosti i strateške objekte, poput luke u gradu Mosiboa de Praia kojom i upravljaju od avgusta mjeseca. Pored toga, mete napada sve češće su bila i pogranična sela između Mozambika i Tanzanije čime se počeo naslućivati porast uticaja koji ova radikalna grupa ima u pomenutom regionu. Uz to, mogućnost simultanih operacija na velikom teritorijalnom prostoru dodatno su učvrstile teoriju da ova organizacija ima sve više pristalica, kao i da je njena snaga mnogo veća nego što državne vlasti u Mozambiku zaista smatraju.
Ipak, dok moć ekstremista raste, nasilan odgovor Maputa pokazuje se kao neuspješan. Umjesto da se bazira na rješavanje uzroka popularnosti islamista među ogorčenim i eksploatisanim stanovništvom, vlada Mozambika se fokusira na saniranje posljedica. Pokušaji da se obuzda narastajući ekstremizam intervencijom vojnih i policijskih snaga nisu urodili plodom.
Čini se da sada već zastarjele metode borbe protiv terorizma, uvedene nakon napada na američke kule „bliznakinje” 11. septembra 2001. godine, imaju isključivo kontra efekat, jer dovode do povećavanja nasilnih okršaja i sukoba. Iako je Kabo Delgado većinski muslimanska regija, stanovnici su sufijski orijentisani, za razliku od pripadnika Ansar el Sune koji zastupaju sunitska učenja. Ipak, ove religijske razmirice prevaziđene su pronalažanjem zajedničkog cilja a to je riješavanje siromaštva i poboljšanje ekonomije. Upravo u tome leži i mogućnost suzbijanja rasplamsanih sukoba. Otvaranjem radnih mjesta i zapošljavanjem mladih bili bi ostvareni neki od glavnih ciljeva za koje se lokalno stanovništvo bori, što bi zasigurno dovelo i do smanjenja radikalizma na lokalnom nivou.
S obzirom na to da oružane snage Mozambika nisu imale uspjeha u borbi protiv radikalnih islamista u regionu, vlasti zvaničnog Maputa zatražili su pomoć od privatnih vojnih kompanija. Na osnovu spoljnopolitičkih opredeljenja Mozambika angažovana je kompanija Vagner, koja predstavlja produženu ruku Ruske Federacije. Uvođenje privatnih vojnih kompanija u sukob sa pripadnicima Ansar el Sune, dovelo je do eskalacije sukoba i dodatne brutalnosti radikalnih islamista nad zvaničnim oružanim snagama Mozambika, plaćenicima Vagner grupe i nad lokalnim stanovništvom, koje je pretrpjelo najveće posledice. Usled slabog poznavanja lokalnog okruženja, nedovoljne saradnje sa domaćim oružanim snagama i upotrebe neadekvatnih borbenih metoda Vagner grupe, došlo je do prelivanja sukoba na veći broj opština u regiji Kabo Delgado. Neuspjeh misije ove privatne ruske vojne kompanije pretvorio je prethodno pomenutu regiju u bojno polje, u kojem konstantni porast ubijenih civila prijeti izbijanju velike humanitarne krize.
No, Mozambik nije jedina država koja se suočava sa prijetnjom Ansar el Sune. Tokom prethodnih godina, lokalni incidenti sve više su dobijali na značaju, pa je ova grupa uspjela da razvije veze i sa međunarodnim terorističkim organizacijama, šireći svoje aktivnosti na susjednu Tanzaniju. Ovakav razvoj događaja povećao je pritisak međunarodne zajednice na vladu Mozambika da obuzda uspon islamističkog pokreta jer u suprotnom, postoji opasnost da će se i okolne države poput Tanzanije, Zimbabvea i Južnoafričke Republike naći na meti novoformiranih ekstremističkih grupa.
Međutim, Mozambik još uvijek ne pokazuje volju za uvođenjem aktivnih mjera, što prijeti da čitav region jugoistočne Afrike postane poprište terorističkih napada. Uprkos pritiscima međunarodne zajednice, na nedavno održanom sastanku Južnoafričke razvojne zajednice (SADC - Southern African Development Community) nije došlo do rješavanja ove krize. Predstavnici afričkih država (Bocvana, DR Kongo, Malavi, Južnoafrička Republika, Zimbabve i Tanzanija) okupili su se 28. novembra prošle godine u glavnom gradu Bocvane, da bi odgovorili na zahtjev Maputa za pomoć u borbi protiv terorizma.
Međutim, postavilo se pitanje da li je Mozambik uopšte ozbiljan u namjeri da se obračuna sa terorističkim grupama budući da predsjednik Filipe Njusi nije prisustvovao zasjedanju, a predstavljeni plan borbe je nedovoljno razvijen i uskraćen za bitne informacije. Iako je pomenuti sastanak bio prilika da lideri ugroženih država pronađu novi pristup za rješavanje problema, čini se da će i u narednom periodu vojna intervencija biti primarna mjera u borbi protiv ekstremista.
Sa druge strane, Evropska unija je uvažila molbu Mozambika za pomoć u borbi protiv terorizma, u vidu humanitarne i logističke podrške, ali i obuke državnih snaga bezbjednosti o načinima borbe protiv džihadista. Razlog za to vjerovatno je i interes Evropske unije da zaštiti sopstveni kapital, budući da je Mozambik centar evropskih investicija u Africi. Zbog toga bi ova saradnja u budućnosti mogla da poboljša položaj ugroženih civila u spornim regijama i prioritizuje poštovanje ljudskih prava u ovoj afričkoj državi. To je posebno bitno ako uzmemo u obzir činjenicu da su Snage bezbjednosti Mozambika umiješane u veliki broj arbitrarnih hapšenja, torture i egzekucija, o kojima vlada nije otvorila istragu.
No, i dalje je upitno kojim ciljevima vlada Mozambika teži, budući da su namjere predsjednika još uvijek nejasne. I dok je pažnja države uglavnom usmjerena ka zaštiti međunarodnih investicija i izvora prirodnog gasa, lideri susjednih država skeptični su po pitanju stručnosti vojnih i političkih snaga Mozambika, budući da su svi napori da se obračunaju sa ekstremistima bili neuspješni. Zbog toga regionalna zabrinutost raste, a međunarodni saveznici postaju sve nestrpljiviji zbog nesposobnosti vlade Mozambika da dostavi precizan i sveobuhvatan plan za borbu protiv islamističkih ekstremista na sjeveru zemlje.
Imajući u vidu sve činjenice, postavlja se pitanje u kom smjeru će se dalje razvijati bezbjednosna situacija u regiji Kabo Delgado, koja prijeti da izazove ozbiljniji oružani konflikt u jugoistočnoj Africi. Sa jedne strane, nedostatak političke volje čelnika iz Kaputa može se protumačiti kao strah od prevelikog uplitanja stranih sila u državne poslove, ali i od sukoba unutar vladajuće stranke. Sa druge strane, nedovoljni politički pritisci susjednih država dodatno pomažu održavanju status quo. No, jedno je izvjesno, Ansar el Suna svakodnevno jača i proširuje svoje veze sa međunarodnim terorističkim organizacijama, prijeteći da pretvori ovaj kontinent u veliko bojno bolje.
Idi nazad
